MAJAKOVSKI U KARANTINU
teški su dani
i hiljadu se mrakova
stuštilo na nas
obučeni u ludačke
košulje
marširamo
i mašemo
uporno mašemo
slikama
i
parolama.
kao da će to promeniti
nešto.
psi nam se smeju
mačke okreću glavu u stranu
i pticama se povraće od nas.
zastave su naši
hemoroidi.
jedan po jedan
nepregledan je krug
ljudi
zagnjurenih u jedan veliki bezdan
opasna gomila
koja nosi tuđe glave
umesto svojih na ramenima.
onaj tupi ponosni
osmeh, govori sve.
idemo za svakim
slepo i verno,
ovce smo bez pastira.
i žuč se od istine
nakuplja u duši
jer muzika u našim ušima je
gluva sloboda...
i mi smo ti koji su odavno
zaboravili šta je to sloboda...
i nismo dotakli dno...
i nikad nećemo
jer dno
je u nama.
iz zbirke poezije "Daždevnjak na suncu" 2021, Podgorica

Коментари
Постави коментар