MAJAKOVSKI U KARANTINU

 


teški su dani

i hiljadu se mrakova

stuštilo na nas

obučeni u ludačke

košulje

marširamo

i mašemo

uporno mašemo

slikama

i

parolama.

 

kao da će to promeniti

nešto.

 

psi nam se smeju

mačke okreću glavu u stranu

i pticama se povraće od nas.

 

zastave su naši

hemoroidi.

 

jedan po jedan

nepregledan je krug

ljudi

zagnjurenih u jedan veliki bezdan

 

opasna gomila

koja nosi tuđe glave

umesto svojih na ramenima.

 

onaj tupi ponosni

osmeh, govori sve.

 

idemo za svakim

slepo i verno,

ovce smo bez pastira.

 

i žuč se od istine

nakuplja u duši

jer muzika u našim ušima je

gluva sloboda...

 

i mi smo ti koji su odavno

zaboravili šta je to sloboda...

 

i nismo dotakli dno...

i nikad nećemo

 

jer dno

je u nama.


                                 

                                                iz zbirke poezije "Daždevnjak na suncu" 2021, Podgorica                                                                                  


Коментари

Популарни постови са овог блога

Premio Letterario Nazionale Gazzetta dal Tacco- 2 pjesme na italijaskom i pohvala

DNEVNIK UNUTARNJEG IZGNANSTVA - ESEJ MILJANA NIKOLIĆA

Premio di poesia Ponte Alferno- 3 pjesme na italijanskom i pohvala