NIHILISTA

 



ukrala si kost iz mojih rebara

i prstima mojim dala

druga imena

tamu mi zgromi banalnost tvoja.

 

poput tebe

mrak se kruni niz turobne dane.

 

namjerno se skidaš po danu

da svi vide ožiljke tvoje

da sunce sprži i ono malo mene

što je ostalo po tebi.

 

ubijaš nihilistu u meni.

 

vučem se ulicom kao meso

bez kostiju

svaku su izvukla po azbučnom

redu.

 

pretvorila bi noć u dan

da udovima tvojim

zapališ kamenje

i iščupaš iz korena

ostatake moje

 

moja su rebra

tvoje noći bez sna

i igra koju igramo

zemlja će jednom prekriti

zauvek u nepovrat.

 

i opet ćeš

u nekog drugog

zasaditi moje kosti.

 

da sav haos

bude po tvom.


 iz zbirke poezije "Daždevnjak na suncu" 2021, Podgorica

 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Premio Letterario Nazionale Gazzetta dal Tacco- 2 pjesme na italijaskom i pohvala

DNEVNIK UNUTARNJEG IZGNANSTVA - ESEJ MILJANA NIKOLIĆA

Premio di poesia Ponte Alferno- 3 pjesme na italijanskom i pohvala