NIHILISTA
ukrala si kost iz mojih rebara
i prstima mojim dala
druga imena
tamu mi zgromi banalnost tvoja.
poput tebe
mrak se kruni niz turobne dane.
namjerno se skidaš po danu
da svi vide ožiljke tvoje
da sunce sprži i ono malo mene
što je ostalo po tebi.
ubijaš nihilistu u meni.
vučem se ulicom kao meso
bez kostiju
svaku su izvukla po azbučnom
redu.
pretvorila bi noć u dan
da udovima tvojim
zapališ kamenje
i iščupaš iz korena
ostatake moje
moja su rebra
tvoje noći bez sna
i igra koju igramo
zemlja će jednom prekriti
zauvek u nepovrat.
i opet ćeš
u nekog drugog
zasaditi moje kosti.
da sav haos
bude po tvom.
iz zbirke poezije "Daždevnjak na suncu" 2021, Podgorica

Коментари
Постави коментар