PODGORICA U NAMA
podgorica u nama spava
i ne budi je zavijanje džukela
ni sjever koji se uvlači u koštanu
srž
ni zaborav koji se spustio na
ulice
budi li te ova galama noću
ovaj topot aveti iz prošlosti
da li sanjaš demone ljubavi
i ludila upakovana u strast
ove puste ulice
i nisu tako puste
svaki kamen koji šutnem
jedno je sjećanje manje
između nas.
mrak se oko mene obavija
i baca me u ponor svog
sjećanje na tvoje male grudi
i asmatični osmjeh
kojeg si ostavila u krevetu
pored-
nekud se gubi.
opet sam na raskršću
kod kino kulture
ne znam gdje da krenem.

Коментари
Постави коментар