POEZIJA AVANGARDE, SAMOSPOZNAJE I PREISPITIVANJA- DANILO SIMIĆEVIĆ

 

Poezija avangarde, samospoznaje i preispitivanja...

          Neka bude borba neprestana,

          Neka bude što biti ne može... (Gorski vijenac – Petar II Petrović Njegoš)

          ,,Poezija je otpor“, kako reče uvodna rečenica magazina Plezir. Poezija je odbrana. Ona je svetionik duše. Miris srca čovjeka preko kojeg Bog stvara i tvori. Čovjek je stanica i kanal kojim nam Svevišnji daje signale, otkucaje, život jednog stvaraoca...

          Od početka nastanka svijeta, tj. od stvaranja svijeta pa do dan današnjeg nije se rodio savršeniji način da se riječima iskažu osjećanja, misli, potrebe, htjenja, žudnje i sve ono što homosapiens nosi u sebi, a da to nije poezija. Sva ona (p)od(i)jela kojima se ljudsko biće ogrće i kojim nam šalje poruku kako bi je dešiforvali staje u stihove, strofe u pjesme.

          Zbirka poetskih tekstova P. Gligorovića, druga po redu, naslovom ,,Mravi iz utičnica“ daje signal da se avangarda (stilska formacija s početka XX stoljeća) nalazi pred nama. Naslovom koji je gotovo Hičkokovski, poziva nas na čitanje, ali i oprez. Poziva, jer se dugo nije desio jedan ovakav naslov i jedna zbirka koja je kako žanrovski, ali i tematski razuđen.

          Tehnikama -  1. filmske montaže (fotomontaže) – slaganja snimaka iz, kako motiva života, onoga što je realno, ali i onog unutrašnjeg, intimnog, ličnog. (PROČITATI PJESMU Harei Hule je opet pijan). 2. tipografije (od grč. tipos – udarati i grafo – pisati)  − bavi se izborom organizacijom oblikas lova i drugih grafičkih karakteristika štampane strane. Kada pogledamo u vizuelnom smislu imamo i taj dio. 3. kolaža (slikarska tehnika) gdje se autor igra riječma, pa pjesme dobijaju upečatljiviji i jasniji ton. Tom igrom se donosi i ona muka, potreba da nešto „iskoči iz grla i bude rečene kako bi shvatili probleme, ali i stanje u kojem obitavamo. (PROČITATI PJESMU Pilula za nezadovoljstva). Ove tehnike su nastale u periodu zenitizma (pravac ili bolje rečeno pokret koji je nastao u okviru avangarde dvadesetih godina XX vijeka, a vezuje se za časopis Zenit koji je izlazio od 1921. do 1926. godine u Zagrebu i Beogradu kao međunarodna revija za umjetnost i kulturu, a koji su osnovali Ivan Gol, Boško Tokin i Ljubomir Micić na prostoru Beograda i Zagreba i bio je svesrdno bio prihvaćen u Evropi.)

          Kako u pročitanoj, tako i u mnogim pjesmama imamo elemente konceptualizma, pravca koji nastaje šezdesetih godina prethodnog stoljeća. Konceptualni umjetnici imaju za cilj da označe granicu između moderne i savremene umjetnosti. Ona teži ka tome kako kaže Robert Moris 1970. Odvoji energiju umetnosti od zanata dosadne proizvodnje predmeta... i dodaje preusmerava umetnost kao vrstu energije koja pokreće promenu u percepciji... Samo neki od predstavnika ovog pravca:

·       Marsel Dišan (praotac ovog pravca sa redimejd fontanom iz 1917. godine)

·       Džozef Košut,

·       Iv Klejn

·       Joko Ono

·       Vladan Kuzmanović

·       Marina Abramović i ini.

 

 

Zbirka je podijeljena u četiri cjeline:

I − Ljudi koji su ćutali, je podnaslov prvog dijela u kojem imamo šesnaest pjesama.

II – Suđenice, dio zbirke sa devet pjesama.

III – Džek Keruak na vratilu, takođe dio sa devet pjesama.

IV – Mravi iz utičnica, sastoji se od sedamnaest pjesama.

U zbirci autor na veoma poseban, često ličan, način bira verbalne jedinice kojima piše o:

·       Ocu,

·       Sebi

·       dragoj

·       Budizmu

·       Borbi sa samim sobom.

·       Psu Riku

...

U pjesmama se obraća onima koji na njegovo stvaralaštvo imaju poseban uticaj, kakvi su Josif Aleksandrovič Brodski, Džeku Keruaku, Jungu, Ošu, Borhesu, brdu Gorica koje za njega ima posebnu gotovo Olimpsku vrijednost, ali i ostalim likovima i mjestima koje povezuje u koherentne cjeline.

     Nije slučajnost i što bira pticu Feniks koja simboliše novo rađanje, ali povezanost sa onim u pjesmi Prihvatanje bola (PROČITATI) da čovjek ne može ništa drugo nego da nastavi.

     Bunt, nećutanje, borba jesu potreba svakog čovjeka koji ide pravdom, kojemu nije linija manjeg otpora svrha postojanja.

     U sadašnjem vremenu čovjek je potkupljiv, često nikakav i ništavan, Pavlov je u suprotnosti sa ovim.

     Pjesnik nalazi uzora u poeziji Rada Drainca, predstavnika kosmoplitske struje između dva rata. Na liniji prototekst – metatekst komunikacijska ravan sa pjesmama spomenutog autora se ističe. Stavljajući lirski subjekat u ništavni položaj, pjesnik dobija smisao postojanja. Daje nam primjer kako treba biti nekad i isključen, a opet i iz te pozicije reagovati. Sa druge strane nekad je samo prisutan.

     Žena je mjera svega. Ona je uvijek tu. Da nema pisanja o ženi pjesnici bi često bili lišeni erosnog. Taj momenat je gotovo suptilno protkan u pjesmama autora da se dok čitamo uvijek probudi potreba za idealom drage.

     Savremeni život je, kako kažu, često i ubrzan. Nekada se ljudska duša ne snalazi u njemu, pa nam Pavle piše i o onim ljudima čije su duše baš takve. One nesnađene, one koje nijesu našle mir u ovom svijetu i one koje se bore protiv novog normalnog odnosa ljudima prema ljudima. U pjesmi Pas koji je mrzio cigarete kroz lik psa Rika data aluzija na onog čovjeka kojem nenormalno ne odgovara i na šta ne pristaje.

     Motivi − samospoznaje, samoprepoznavanja, samoisopravljanja i autorefleksije imaju važnu lajtmotivsku ulogu u zbirci. Čovjek koji sebe ne posmatra, koji ne radi na unutrašnjem, teško da može funksionisati i mijenjati svijet. Ono što u nama počiva, a nije satkano svijetlim teško da može pozitivno uticati na nas, pa i društvo, ali i na život uopšte.

     Poezija Pavla Gligorovića je višeslojna. Kada piše o jednom onda se to može posmatrati iz više uglova.  Takođe dok god iznova čitamo otvaraju nam se nova asocijativna polja. Kako u savremenoj muzici Ane Đurić Konstrakte (i jedno i drugo šetaju psa...) imamo slojevitost, tako i u narativnoj paradigmi samog autora imamo navedeno.

      Zbirku pjesama Mravi iz utičnice preporučujem i kao mjeru čovjeka, ali i bića, koje treba da bude glas razuma u ovim čudnim vremenima.

 


              DANILO SIMIĆEVIĆ, profesor književnosti, pjesnik i kritičar. 2024

Коментари

Популарни постови са овог блога

Premio Letterario Nazionale Gazzetta dal Tacco- 2 pjesme na italijaskom i pohvala

DNEVNIK UNUTARNJEG IZGNANSTVA - ESEJ MILJANA NIKOLIĆA

Premio di poesia Ponte Alferno- 3 pjesme na italijanskom i pohvala