POEZIJA AVANGARDE, SAMOSPOZNAJE I PREISPITIVANJA- DANILO SIMIĆEVIĆ
Poezija avangarde, samospoznaje i preispitivanja...
Neka
bude borba neprestana,
Neka
bude što biti ne može... (Gorski vijenac – Petar II Petrović Njegoš)
,,Poezija
je otpor“, kako reče uvodna rečenica magazina Plezir. Poezija je odbrana. Ona
je svetionik duše. Miris srca čovjeka preko kojeg Bog stvara i tvori. Čovjek je
stanica i kanal kojim nam Svevišnji daje signale, otkucaje, život jednog
stvaraoca...
Od
početka nastanka svijeta, tj. od stvaranja svijeta pa do dan današnjeg nije se
rodio savršeniji način da se riječima iskažu osjećanja, misli, potrebe,
htjenja, žudnje i sve ono što homosapiens nosi u sebi, a da to nije poezija.
Sva ona (p)od(i)jela kojima se ljudsko biće ogrće i kojim nam šalje poruku kako
bi je dešiforvali staje u stihove, strofe u pjesme.
Zbirka
poetskih tekstova P. Gligorovića, druga po redu, naslovom ,,Mravi iz utičnica“
daje signal da se avangarda (stilska formacija s početka XX stoljeća) nalazi
pred nama. Naslovom koji je gotovo Hičkokovski, poziva nas na čitanje, ali i
oprez. Poziva, jer se dugo nije desio jedan ovakav naslov i jedna zbirka koja
je kako žanrovski, ali i tematski razuđen.
Tehnikama
- 1. filmske montaže (fotomontaže)
– slaganja snimaka iz, kako motiva života, onoga što je realno, ali i
onog unutrašnjeg, intimnog, ličnog. (PROČITATI PJESMU Harei Hule je opet
pijan). 2. tipografije (od grč. tipos – udarati i grafo – pisati) − bavi se izborom organizacijom oblikas lova
i drugih grafičkih karakteristika štampane strane. Kada pogledamo u vizuelnom
smislu imamo i taj dio. 3. kolaža (slikarska tehnika) gdje se
autor igra riječma, pa pjesme dobijaju upečatljiviji i jasniji ton. Tom igrom
se donosi i ona muka, potreba da nešto „iskoči iz grla i bude rečene kako bi
shvatili probleme, ali i stanje u kojem obitavamo. (PROČITATI PJESMU Pilula
za nezadovoljstva). Ove tehnike su nastale u periodu zenitizma
(pravac ili bolje rečeno pokret koji je nastao u okviru avangarde dvadesetih
godina XX vijeka, a vezuje se za časopis Zenit koji je izlazio od
1921. do 1926. godine u Zagrebu i Beogradu kao međunarodna revija za umjetnost
i kulturu, a koji su osnovali Ivan Gol, Boško Tokin i Ljubomir Micić na
prostoru Beograda i Zagreba i bio je svesrdno bio prihvaćen u Evropi.)
Kako
u pročitanoj, tako i u mnogim pjesmama imamo elemente konceptualizma, pravca
koji nastaje šezdesetih godina prethodnog stoljeća. Konceptualni umjetnici imaju
za cilj da označe granicu između moderne i savremene umjetnosti. Ona teži ka
tome kako kaže Robert Moris 1970. Odvoji energiju umetnosti od zanata
dosadne proizvodnje predmeta... i dodaje preusmerava umetnost kao
vrstu energije koja pokreće promenu u percepciji... Samo neki od
predstavnika ovog pravca:
·
Marsel
Dišan (praotac ovog pravca sa redimejd fontanom iz 1917. godine)
·
Džozef
Košut,
·
Iv
Klejn
·
Joko
Ono
·
Vladan
Kuzmanović
·
Marina
Abramović i ini.
Zbirka je podijeljena u četiri cjeline:
I − Ljudi koji su ćutali, je podnaslov prvog dijela u kojem imamo šesnaest
pjesama.
II
– Suđenice,
dio zbirke sa devet pjesama.
III – Džek Keruak na vratilu, takođe dio sa devet pjesama.
IV – Mravi iz utičnica, sastoji se od sedamnaest pjesama.
U zbirci autor na veoma poseban, često ličan,
način bira verbalne jedinice kojima piše o:
·
Ocu,
·
Sebi
·
dragoj
·
Budizmu
·
Borbi sa samim sobom.
·
Psu Riku
...
U pjesmama se
obraća onima koji na njegovo stvaralaštvo imaju poseban uticaj, kakvi su Josif
Aleksandrovič Brodski, Džeku Keruaku, Jungu, Ošu, Borhesu, brdu Gorica koje za
njega ima posebnu gotovo Olimpsku vrijednost, ali i ostalim likovima i mjestima
koje povezuje u koherentne cjeline.
Nije
slučajnost i što bira pticu Feniks koja simboliše novo rađanje, ali povezanost
sa onim u pjesmi Prihvatanje bola (PROČITATI) da čovjek ne može
ništa drugo nego da nastavi.
Bunt,
nećutanje, borba jesu potreba svakog čovjeka koji ide pravdom, kojemu nije
linija manjeg otpora svrha postojanja.
U
sadašnjem vremenu čovjek je potkupljiv, često nikakav i ništavan, Pavlov je u
suprotnosti sa ovim.
Pjesnik
nalazi uzora u poeziji Rada Drainca, predstavnika kosmoplitske struje
između dva rata. Na liniji prototekst – metatekst komunikacijska ravan sa
pjesmama spomenutog autora se ističe. Stavljajući lirski subjekat u ništavni
položaj, pjesnik dobija smisao postojanja. Daje nam primjer kako treba biti
nekad i isključen, a opet i iz te pozicije reagovati. Sa druge strane nekad je
samo prisutan.
Žena je
mjera svega. Ona je uvijek tu. Da nema pisanja o ženi pjesnici bi često bili
lišeni erosnog. Taj momenat je gotovo suptilno protkan u pjesmama autora da se
dok čitamo uvijek probudi potreba za idealom drage.
Savremeni
život je, kako kažu, često i ubrzan. Nekada se ljudska duša ne snalazi u njemu,
pa nam Pavle piše i o onim ljudima čije su duše baš takve. One nesnađene, one
koje nijesu našle mir u ovom svijetu i one koje se bore protiv novog normalnog
odnosa ljudima prema ljudima. U pjesmi Pas koji je mrzio cigarete
kroz lik psa Rika data aluzija na onog čovjeka kojem nenormalno ne odgovara i
na šta ne pristaje.
Motivi
− samospoznaje, samoprepoznavanja, samoisopravljanja i autorefleksije imaju
važnu lajtmotivsku ulogu u zbirci. Čovjek koji sebe ne posmatra, koji ne radi
na unutrašnjem, teško da može funksionisati i mijenjati svijet. Ono što u nama
počiva, a nije satkano svijetlim teško da može pozitivno uticati na nas, pa i
društvo, ali i na život uopšte.
Poezija
Pavla Gligorovića je višeslojna. Kada piše o jednom onda se to može posmatrati
iz više uglova. Takođe dok god iznova
čitamo otvaraju nam se nova asocijativna polja. Kako u savremenoj muzici Ane
Đurić Konstrakte (i jedno i drugo šetaju psa...) imamo slojevitost, tako i u
narativnoj paradigmi samog autora imamo navedeno.
Zbirku pjesama Mravi iz utičnice
preporučujem i kao mjeru čovjeka, ali i bića, koje treba da bude glas razuma u
ovim čudnim vremenima.
DANILO SIMIĆEVIĆ, profesor književnosti, pjesnik i kritičar. 2024

Коментари
Постави коментар