A priori - naučno popularni časopis broj 5 sveska 1


 


Djeci novog doba  (Daždevnjak u bestiarijumu)

    Bertoltu Brehtu

 

Vi ćete se roditi,

to je neminovno.

Upoznaćete na putu

mnoge nesretne ljude,

koji su izgledali srećno

na slikama.

Neće ti ljudi

biti ništa posebno,

samo će kriti

svoj mrak

malo vještije

od sebe,

od drugih.

od vas.

Ne nasijedajte.

Vidjećete njihove

objede,

duginu  garderobu,

nekontrolisana pijanstva

i egzibicionizam,

kako grle svoju

vještačku sreću

i slijepo pokoravanje

svim trenutnim modama,

kao pušačka pluća

svjež vazduh.

I ništa vam neće biti jasno.

Vidjećete vaše roditelje

kako idu okolo

i upiru telefonom

kao sumanuti,

kako putuju,

prežderavaju se,

vrše nuždu

i nikad im nije dosta.

I pitaćete se - u čemu je smisao?

Nema smisla.

Nikad ga nije ni bilo.

Osim, ako ga sami ne izmislite.

Reći će vam da je Selindžer

poludio od pisanja.

Da, onaj ludi umjetnik,

možda  baš tim riječima

i to je istina.

Samo što je Selindžer imao razlog da poludi,

dok oni zaista, ne mogu da polude.

Mase to nikad nisu mogle da razumiju.

Vidjećete ljude trenutka i koristoljublja,

koji će obesmišljavati svaki umjetnički skok,

u mutnom, koji ne ide uz dlaku društva.

Vidjećete to isto društvo, religiju, blud...

Upoznaćete ateizam, politiku i odsustvo stida.

Činiće milion i jednu stvar u ime Boga,

opornutizma, beznađa i gladi.

Gašiće plamen u vama -

vodom za koju i oni znaju da je beskorisna.

Čitava jedna generacija hoda zemljom

stvorena od izrabljivanja

i zatvora koji nose u sebi.

Generacija koja avetinjski lišava sebe

svega nematerijalnog,

a to je tako neko napravio, da bi ih izgladnjivao.

Potrošačke korpe prepune i prenatrpane,

da zaborave na sebe

 

Vi ćete se roditi,

To je neminovno.

Samo, pazite

kakve kompromise pravite  sa masama.

Pazite,

da ne ostanete bez razloga

da poludite.

 

Jer biti normalan kao oni,

gutati valijume i novčanice...

 

To ne želite da postanete.

 

Feniks u kavezu

 

Jeftine osmijehe

zamijenili smo

utrnulim zubima.

U onaj čas na budilniku

kad se mrak 

povlači pred 

svjetlošću,

vijugave 

opsjene kajanja

obavijaju

vapaje

zarobljenog Ja

u nesvjesnom.

Kaveze nam

drmaju 

iluzije 

neprolaznosti...

 

Feniks se rađa

u pepelu.

Denuncijanti  nestaju... 





Коментари

Популарни постови са овог блога

Premio Letterario Nazionale Gazzetta dal Tacco- 2 pjesme na italijaskom i pohvala

DNEVNIK UNUTARNJEG IZGNANSTVA - ESEJ MILJANA NIKOLIĆA

Premio di poesia Ponte Alferno- 3 pjesme na italijanskom i pohvala