Ljubav kao odsustvo koje traje - osvrst Dragane Bečejski - povodom zbirke Trećći put ti govorim o ljubavi (2026 Nova Poetika Beograd)

 


Ljubav kao odsustvo koje traje

Zbirka Treći put ti govorim o ljubavi... Pavla filigorovića pripada onoj vrsti savremene poezije koja suočava čitaoca sa unutrašnjim rascepom koji ljubav ostavlja iza sebe. Ovo je poezija ponavljanja, vraćanja i nemogućnosti da se ljubav izgovori do kraja. Već sam naslov implicira neuspeh prvog i drugog pokušaja i upravo u tom „trećem” govoru otvara se prostor za zrelije, bolnije i istinitije pesničko iskustvo.

Lirski subjekt ove zbirke govori iz pozicije unutrašnje napetosti: između sećanja i sadašnjosti, između želje i odsustva, između potrebe za bliskošću i nemogućnosti da se ona zadrži. Ljubav je ovde fragmentarna, razlomljena, često prisutna samo kroz tragove: kroz imena, mesta, slike koje se vraćaju kao odjeci nečega što više ne postoji u punom obliku. Upravo u toj fragmen-tarnosti filigorović gradi jedan od ključnih motiva zbirke – ljubav je zapravo odsustvo koje traje.

Topografija ove poezije izrazito je urbana. firad je aktivni učesnik raspa-da ljubavi. Ulice, mostovi, semafori, stanovi, čekaonice, bolnički hodnici – sve to čini mrežu kroz koju se subjekt kreće, pokušavajući da očuva ostatke unutrašnjeg života. firad je hladan, iscrpljujući, prepun buke i anonimnosti, i upravo u takvom ambijentu ljubav postaje krhka, gotovo nemoguća. U tom smislu, filigorovićeva poezija nosi odjeke savremenog urbanog pesništva, ali ostaje lična i prepoznatljivo autorska.

Jedna od najvažnijih tematskih linija zbirke jeste neprilagođenost. Sub-jekt ne uspeva da pronađe svoje mesto ni u društvu, ni u svakodnevici, ni u odnosima. Oseća se kao neko ko posmatra svet iz blagog otklona, ko ne pristaje na površnost i ne može da učestvuje u opštoj ravnodušnosti. U tome se može prepoznati srodnost sa egzistencijalnim tonom pesnika poput Vas-ka Pope, ali bez njegove mitske zatvorenosti – filigorović je otvoreniji, ran-jiviji, izloženiji savremenom iskustvu.

Istovremeno, zbirka je snažno prožeta kulturnim i istorijskim referen-cama. Mitološki motivi, umetničke i književne aluzije, istorijske slike – to ne funkcioniše kao dekoracija, već kao pokušaj da se lični bol postavi u širi kontekst. Ljubav se ovde ne doživljava izolovano; ona je uvek u dodiru sa is-torijom, civilizacijom i njenim raspadom. U tom sloju poezije može se naslu-titi i srodnost sa intelektualnim nervom Branka Miljkovića, ali bez njegove hermetičnosti – filigorović je duboko iskren i na tacni čitaocu poklanja svoje najdublje emocije i razmišljanja..

Zbirka otvoreno i snažno prikazuje mušku ranjivost. Lirski subjekt ne skriva slabost, nesigurnost, strah i unutrašnje lomove. On ne pokušava da izgradi sliku stabilnosti, već naprotiv on govori iz pozicije krhkosti i gubitka. Upravo ta ogoljenost daje ovoj poeziji autentičnost i suprtstavlja se stereoti-pima društva u kojem živimo.

Kompoziciono, zbirka je organizovana u tri celine koje prate razvoj jed-nog unutrašnjeg iskustva. U prvoj se uspostavlja emotivni impuls, u dru-goj dolazi do sudara sa spoljnim svetom i njegovim pritiscima, dok u trećoj dolazi do najdubljeg, ali ne i konačnog razumevanja. „Treći put“ iz naslova tako postaje simbol pokušaja da se ljubav izgovori nakon iskustva gubitka, razočaranja i sazrevanja.

Stilski, filigorović koristi slobodan stih, često fragmentaran i asocija-tivan. Njegov jezik varira od nežnog do grubog, od lirskog do ironičnog, od intimnog do gotovo apokaliptičnog. U tim promenama registara ogleda se unutrašnje stanje subjekta – nemirno, nestabilno, ali živo.

Treći put ti govorim o ljubavi... nije zbirka koja nudi odgovore. Ona ne zatvara pitanja, ne donosi smirenje i ne idealizuje ljubav. Naprotiv –ona po-kazuje da je ljubav često prostor u kojem se najjasnije vidi koliko je čovek nesiguran, ranjiv i usamljen. Ali upravo u toj nesigurnosti i leži njena snaga.

Ova knjiga potvrđuje Pavla filigorovića kao pesnika koji razume savre-meni trenutak i ima hrabrosti da o njemu govori bez patetike i bez uljepša-vanja. Njegova poezija ne pokušava da bude lepa po svaku cenu – ona je na prvom mestu istinita i oslobođena jeftine patetike. Kao takva korespondira sa čitaocem na najdubljem nivou. Toplo preporučujemo zrelu i iskrenu emo-ciju koju nam je nesebično darovao Pavle filigorović.

Dragana Bečejski


Коментари

Популарни постови са овог блога

Premio Letterario Nazionale Gazzetta dal Tacco- 2 pjesme na italijaskom i pohvala

DNEVNIK UNUTARNJEG IZGNANSTVA - ESEJ MILJANA NIKOLIĆA

Premio di poesia Ponte Alferno- 3 pjesme na italijanskom i pohvala