Ljubav kao odsustvo koje traje - osvrst Dragane Bečejski - povodom zbirke Trećći put ti govorim o ljubavi (2026 Nova Poetika Beograd)
Ljubav kao odsustvo
koje traje
Zbirka Treći put ti
govorim o ljubavi... Pavla filigorovića pripada onoj vrsti savremene poezije
koja suočava čitaoca sa unutrašnjim rascepom koji ljubav ostavlja iza sebe. Ovo je poezija ponavljanja, vraćanja i nemogućnosti da se ljubav izgovori do
kraja. Već sam naslov implicira neuspeh prvog i drugog pokušaja i upravo u tom
„trećem” govoru otvara se prostor za zrelije, bolnije i istinitije pesničko
iskustvo.
Lirski subjekt ove zbirke govori iz pozicije unutrašnje napetosti: između sećanja
i sadašnjosti, između želje i odsustva, između potrebe za bliskošću i nemogućnosti da se ona zadrži.
Ljubav je ovde fragmentarna, razlomljena, često prisutna samo kroz tragove: kroz imena, mesta, slike koje se vraćaju kao odjeci nečega što više
ne postoji u punom obliku. Upravo u toj fragmen-tarnosti filigorović gradi
jedan od ključnih motiva zbirke – ljubav je zapravo odsustvo koje traje.
Topografija ove
poezije izrazito je urbana. firad je aktivni učesnik raspa-da ljubavi. Ulice,
mostovi, semafori, stanovi, čekaonice, bolnički hodnici – sve to čini mrežu
kroz koju se subjekt kreće, pokušavajući da očuva ostatke unutrašnjeg života.
firad je hladan,
iscrpljujući, prepun buke i anonimnosti, i upravo u takvom ambijentu
ljubav postaje krhka, gotovo nemoguća. U tom smislu, filigorovićeva poezija nosi odjeke savremenog urbanog pesništva, ali ostaje lična i prepoznatljivo
autorska.
Jedna od najvažnijih tematskih linija zbirke jeste
neprilagođenost. Sub-jekt ne
uspeva da pronađe svoje mesto ni u društvu, ni u svakodnevici, ni u odnosima.
Oseća se kao neko ko posmatra svet iz blagog otklona, ko ne
pristaje na površnost i ne može da učestvuje u opštoj ravnodušnosti. U tome se može prepoznati srodnost
sa egzistencijalnim tonom pesnika poput Vas-ka Pope, ali bez njegove
mitske zatvorenosti – filigorović je otvoreniji, ran-jiviji,
izloženiji savremenom iskustvu.
Istovremeno, zbirka
je snažno prožeta kulturnim i istorijskim referen-cama. Mitološki motivi, umetničke
i književne aluzije, istorijske slike – to ne
funkcioniše kao dekoracija, već kao pokušaj da se lični bol postavi u širi
kontekst. Ljubav se ovde ne doživljava izolovano; ona je uvek u dodiru
sa is-torijom, civilizacijom i njenim raspadom.
U tom sloju poezije može se naslu-titi i srodnost sa intelektualnim
nervom Branka Miljkovića, ali bez njegove hermetičnosti – filigorović je duboko
iskren i na tacni čitaocu poklanja svoje najdublje emocije i razmišljanja..
Zbirka otvoreno i snažno
prikazuje mušku ranjivost. Lirski subjekt ne skriva slabost, nesigurnost, strah
i unutrašnje lomove.
On ne pokušava da izgradi sliku stabilnosti, već naprotiv on govori iz pozicije
krhkosti i gubitka. Upravo ta ogoljenost daje ovoj poeziji
autentičnost i suprtstavlja se stereoti-pima društva u kojem živimo.
Kompoziciono, zbirka
je organizovana u tri celine koje prate razvoj jed-nog unutrašnjeg iskustva. U prvoj se uspostavlja emotivni
impuls, u dru-goj dolazi do sudara sa spoljnim
svetom i njegovim pritiscima, dok u trećoj dolazi do najdubljeg, ali ne i
konačnog razumevanja. „Treći put“ iz naslova tako postaje simbol pokušaja da se
ljubav izgovori nakon iskustva gubitka, razočaranja i sazrevanja.
Stilski, filigorović
koristi slobodan stih, često fragmentaran i asocija-tivan. Njegov jezik varira
od nežnog do grubog, od lirskog do ironičnog, od intimnog do gotovo
apokaliptičnog. U tim promenama registara ogleda se unutrašnje stanje subjekta
– nemirno, nestabilno, ali živo.
Treći put ti govorim
o ljubavi... nije zbirka koja nudi odgovore. Ona ne zatvara
pitanja, ne donosi smirenje i ne idealizuje ljubav. Naprotiv –ona po-kazuje da je ljubav
često prostor u kojem se najjasnije vidi koliko je čovek
nesiguran, ranjiv i usamljen. Ali upravo u toj nesigurnosti i leži njena snaga.
Ova knjiga
potvrđuje Pavla filigorovića kao pesnika koji razume savre-meni trenutak i ima hrabrosti da o njemu
govori bez patetike
i bez uljepša-vanja. Njegova poezija
ne pokušava da bude lepa po svaku cenu – ona je na
prvom mestu istinita i oslobođena jeftine patetike. Kao takva korespondira sa čitaocem
na najdubljem nivou. Toplo preporučujemo zrelu i iskrenu
emo-ciju koju nam je nesebično darovao
Pavle filigorović.
Dragana Bečejski

Коментари
Постави коментар